FENICE - Menadžment i preduzetništvo u kulturnim i kreativnim industrijama. Nastavni plan studentima umetnosti i humanističkih nauka (A&H).

Uvod

Ovaj predmet je razvijen u okviru projekta „Jačanje preduzetništva i inovacija u kulturnim i kreativnim industrijama kroz interdisciplinarno obrazovanje (FENICE), uz podršku programa Erazmus + Evropske unije.

Namenjen je studentima osnovnih i master studija umetnosti i humanističkih nauka koji žele da se samozaposle ili upravljaju kreativnim timovima u okviru svojih karijera. U širem smislu, predmet je koristan za svakog umetnika kao i budućeg umetnika, jer obezbeđuje temeljno razumevanje preduzetničkih i upravljačkih praksi koje definišu savremeno poslovanje u kreativnim i kulturnim industrijama. Opšti cilj je izgradnja osnovnih veština neophodnih za uspeh u karijeri i kreativni uticaj.

Predmet je interdisciplinaran, te predstavlja teoriju i praksu preduzetništva i menadžmenta kombinujući aktivnosti podučavanja i iskustveno učenje.

KKI su uslovljene sadržajem, znanjem i tehnologijama, i kao takve, one su po definiciji predmet interdisciplinarnog istraživanja i obrazovanja. KKI kombinuju stvaranje (umetnici ili dizajneri), produkciju (kompanije) i distribuciju (multinacionalne kompanije) dobara i usluga koje su kulturne po svojoj prirodi i obično zaštićene pravima intelektualne svojine.

Razvoj preduzetničkih i menadžerskih veština studenata i diplomiranih studenata umetnosti i humanističkih nauka donose kulturnim i kreativnim industrijama promišljene, inovativne i samoodržive stručnjake koji mogu da vode i da doprinesu održivom razvoju kreativne ekonomije.

Ciljevi predmeta

Cilj ovog predmeta je da studentima umetnosti i humanističkih nauka pruži multilateralni uvid u rad preduzeća u oblasti KKI, kao i da diskutuje o praktičnim i teorijskim problemima sa kojima se suočavaju profesionalci i preduzetnici u ovoj industriji. Zasnovan je na interdisciplinarnom pristupu koji jeste odgovarajući kada su u pitanju KKI jer daje prikaz kako kreativnost i kultura mogu da budu održivi i komercijalizovani, ali i da ožive i održe inovativnost preduzeća.

U tom smislu, ciljevi predmeta su

da kod studenata razviju specifične menadžerske veštine koje su neophodne za rad u KKI;
da poboljšaju preduzetničke veštine i kompetencije studenata;
da osposobe studente da formiraju i rade u kulturnim i kreativnim timovima koji su bazirani na ekonomskoj stvarnosti i aktuelnom kulturnom kontekstu;
da upoznaju studente sa glavnim aspektima samozapošljavanja u KKI kao što su lična promocija u on-line okruženju, organizovanje umetničkih događaja i istraživanje u umetnosti;
da pripremi studente za rad u interdisciplinarnim timovima u KKI.

Metodika nastave

Kada je u pitanju metodika nastave, osnovni pristup na ovom predmetu jeste iskustveno učenje. Shodno tome, na predmetu se koriste različite metode nastave, učenja i ocenjivanja, u skladu sa potrebama studenata i ciljevima učenja. Metodika nastave osmišljena je sa ciljem da ojača samostalan rad studenata, poštujući njihovu različitost i potrebe, ali i omogućavajući im fleksibilne načine učenja.

Cilj ovog predmeta je da podstiče okruženje aktivnog učenja, koje se pokazalo kao efikasno u razvoju kognitivnih sposobnosti. Uključivanjem u aktivan i participativan proces učenja, kao i upotrebom digitalnih tehnologija, studenti direktno učestvuju u procesu izgradnje znanja, preispitujući ga i zajednički ga stvarajući. Za razliku od konvencionalnih pristupa, mahom pasivnih i jednosmernih, studenti se nalaze u centru procesa učenja, a nastavnik preuzima ulogu posrednika.

Ishodi učenja

Po završetku predmeta, studenti bi trebalo da mogu da

primenjuju koncepte u oblasti KKI, posebno prilikom analize i procene slučajeva u stvarnom životu
koriste metode istraživanja u umetnosti kao što su dokumentovanje i arhiviranje, proces pokušaja i greške, prezentacija itd.
tumače ključne karakteristike ekonomije kulturnih i kreativnih industrija, kao i tehnološke, pravne i ekonomske izazove sa kojima se industrije suočavaju - ali i politike koje se usvajaju kako bi se izborili sa svim izazovima
razviju modele kreativnih poslovnih poduhvata, uključujući strateško planiranje preduzetničkih inicijativa, inovativne metode za prikupljanje sredstava, upravljanje deonicama i razvoj partnerstava, upravljačke strukture kreativnih preduzeća itd.
diskutuju o inovativnim procesima u KKI kao otvorenom, interaktivnom, kooperativnom i interdisciplinarnom procesu
identifikuju nove prilike unutar društvenih i poslovnih problema i razviju poslovna rešenja, dok istovremeno obezbeđuju izvore prihoda koji ostvaruju finansijsku održivost
opravdaju neophodnost poslovne odgovornosti redovnim mjerenjem učinka i uticaja
osmišljavaju umetničke manifestacije (izložbe, radionice, promocije itd.) i online promotivne kampanje

Pored toga, predmet podstiče primenu Evropskog okvira za preduzetničke kompetencije (European Entrepreneurship Competence Framework - EntreComp)[1]. Kompetencije su predstavljene po oblastima u odnosu na to da li su poboljšane (kada su efikasno razvijene u okviru predviđenog sadržaja predmeta) i/ili su ocenjene (kada su predmet evaluacije), pri tom uzimajući u obzir dve predložene sadržajne celine ovog premeta - tematska jedinica 1: Razumevanje preduzetništva u KKI i tematska jedinica 2: Preduzetnička praksa — Modeliranje KKI preduzeća — koje su dodatno detaljno opisane u delu IV ovog nastavnog plana.

[1] http://europa.eu/!kR69Tb

Sadržaj predmeta

Sadržaj predmeta se odnosi na sledeće ključne stavke i obrazloženja u KKI:

Neophodno je stvoriti međusobno razumevanje, ali i razumevanje između umetničke kreativnosti i ekonomije / menadžmenta, sa ciljem izvodljivosti i ekonomske održivosti proizvoda / projekta KKI. Profesionalci oba profila moraju biti svesni neophodnosti razvoja i upotrebe veština za timski rad i saradnju;
Razvoj kreativnog procesa se razlikuje od njegovog prenosa na treću stranu, stoga je neophodno da studenti koji slušaju ovaj predmet steknu poslovnu disciplinu (da vide da li predmet može biti implementiran u obliku specifičnih dijagrama za svaku umetničku disciplinu);
Ključna karakteristika kreativne ekonomije je transformacija umetničke vrednosti u ekonomsku vrednost; kao takve sve karakteristike koje daju vrednost umetničkom proizvodu moraju da budu monetarizovane u ekonomsku vrednost (na taj način generišu još posla): jedinstvenost, nestandardizacija kao nemogućnost reprodukcije, tehnološki proces, prepoznavanje, autorska prava itd., odnosno razumevanje umetničkog proizvoda u odnosu na tržište su od suštinskog značaja.
Kreativnost treba da bude glavno sredstvo i kompetencija za rad u okviru KKI. Iako se obično shvata kao prirodna sposobnost, individualna kreativnost u timskom radu ubrzava razvoj ideja kada se koristi u okviru timskog rada na projektu. Tokom KKI projekata, svaka vrsta kreativnosti može da obezbedi dodanu vrednost i kapacitete na konkurentnom tržištu — razmišljanje izvan okvira, izbegavanje klišea i trajno prilagođavanje savremenim tokovima - bez obzira da li pripadaju domenu kulture, ekonomije ili tehnolologije.
U okviru projektnog tima KKI svi članovi su/treba da budu kreativni, iako su samo oni sa umetničkim kvalifikacijama stvaraoci, sa stanovišta profesionalnih veština u tehnologiji umetničke transpozicije. Stvaraoce motiviše savremeni kulturni i kreativni kontekst, medijsko izlaganje krajnjeg proizvoda projekata i, naravno, ekonomski benefiti aktivnosti KKI. Izvodljivost, ekonomska održivost i potencijalni uspeh proizvoda KKI tima se postiže ili pozitivno ocenjuje samo uz pomoć ekonomske i upravljačke stručnosti za koju su zaduženi članovi tima sa kvalifikacijama iz oblasti ekonomskih nauka. Kulturni kontekst definitivno treba da se konstantno zajednički ocenjuje unutar tima, kako od strane umetnika, tako i stručnjaka iz oblasti ekonomije/ menadžmenta u KKI. Takođe je neophodno imati određeni nivo razumevanja unutar KKI tima — pristup onom drugom: subjektivnost/umetničko stvaralaštvo naspram ekonomske izvodljivosti — uvek je važno postići ravnotežu zarad dugoročnog razvoja projekta.
Istočni, mainstream akteri obično govore o kulturnim politikama koje su latentne, protohronističke i nazadno tradicionalističke. Međutim, postoje poneki izuzeci: kulturne institucije koje se finansiraju kroz projekte u KKI, privatne organizacije sa savremenim vizijama unutar KKI, nove galerije, kulturno-umetnički habovi, nezavisne galerije, privatna preduzeća kao kulturni akteri/nevladine organizacije, lokalne vlasti zainteresovane za nove kulturne vizije svojih gradova/regiona. Akteri u kulturnim politikama pripadaju ili mainstream struji (državnih strukture, institucije ili su finansirani iz javnog sektora) ili alternativnoj struji (nezavisne/nove galerije, privatne kancelarije za arhitekturu/ dizajn, nezavisni kulturni festivali, mediji, galerije, bioskopi, dizajn, multimedijlni studiji itd.).
Test realnosti — čak i pre pandemije, bilo je očigledno da je finansiranje KKI sve više povezano sa nekim važnijim temama — unapređenjem kvaliteta života posebno u urbanim sredinama, ekologijom, reciklažom, pronalaženjem rešenja za drštvene probleme, očuvanjem i restauracijom kulturnog nasleđa. Umetnost radi umetnosti više nije opcija kada je u pitanju javno finansiranje. Medijska izloženost je od suštinskog značaja za bilo koju aktivnost/projekte u KKI, kao što su društvene platforme, World Wide Web, onlajn publikacije itd.
Uključivanje u društveno-obrazovne aktivnosti— kao što su kreativne radionice, kreativno obrazovanje mladih. Kreativnost, originalnost, umetničko stvaranje implementirano u proizvodni proces i krajnji proizvod predstavljaju ekonomsku opciju koja nosi dodatnu vrednost čak i u tehnološkom okruženju.

Sadržaj predmeta podeljen je u dve glavne tematske jedinice, sa specifičnim ciljevima i ishodima učenja.

Tematska jedinica 1 ciljevi učenja i ishodi

Tematska jedinica 1: Razumevanje preduzetništva u KKI

(Koncepti i pregled politika)

Specifični ciljevi učenja:

- da omogući studentima da shvate vezu KKI sa drugim sektorima privrede, njihov inovativni i društveno-inovativni potencijal, fokusirajući se na suštinu umetničkog istraživanja, pristupe otvorene nauke i njihovu praktičnu implementaciju od strane umetnika/stvaraoca kao i relevantne inovativne, participativne i interdisciplinarne pristupe radu u KKI

Specifični očekivani ishodi učenja:

Pored opštih ciljeva predmeta, tematska jedinica 1 će omogućiti studentima da

razumeju KKI i njihov položaj u društvu i ekonomiji;
razlikju i izaberu vrstu projekta u KKI;
razlikuju uloge u KKI timovima i komunikacionim kanalima;
prepoznaju etička pitanja koja se odnose na rad i proizvode u KKI;
definišu ključne aktere kulturnih politika;
identifikuju ekonomske implikacije kulturnih politika;
tumače probleme u vezi sa intelektualnom svojinom u KKI;
analiziraju značaj novih tehnika digitalne transpozicije i savremenih tehnologija za proizvode KKI, projekte, aktivnosti;
definišu glavne aspekte preduzetničkog procesa.

Tematska jedinica 1 ciljevi učenja i ishodi

Tematska jedinica 2: Preduzetnička praksa - Model preduzeća KKI

(pregled različitih koraka u izradi biznis plana)

Specifični ciljevi učenja:

- unaprediti razumevanje studenata o preduzetničkom procesu počevši od stvaranja ideja do izgradnje koncepta i poslovnog poduhvata u KKI, fokusirajući se na saradnju, ko-kreaciju i interdisciplinarnost, kao i na korišćenje biznis plana kao pedagoškog alata.

Specifični očekivani ishodi učenja:

Pored opštih ciljeva predmeta, tematska jedinica 2 će omogućiti studentima da

stvore i/ili identifikuju poslovnu ideju u KKI;
na odgovarajući način koriste činjenice, teoriju i koncepte iz različitih disciplina/oblasti znanja prilikom formulisanja rešenja preduzetničkih problema;
razlikuju odnose među različitim komponentama posla i poslovnog okruženja;
izaberu odgovarajuće materijalne, nematerijalne i digitalne resurse koji će im pomoći da sprovedu svoje ideje u delo;
planiraju aktivnosti koje stvaraju vrednost i koje mogu biti finansijski održive tokom vremena;
promovišu aktivnosti, proizvode i projekte u KKI putem slobodnih komunikacionih kanala (troškovi i upotreba);
rade sa maketama, artefaktima na trenutnim projektima koje izlažu na društvenim medijima/platformama i različitim sajtovima (uključujući i testiranje maketa ili modela u stvarnoj veličini unutar urbanih ili drugih sredina;
Sarađuju na razvoju poslovnih ideja za KKI, posebno sa umetnicima i profesionalcima iz kulture.

Opšti spisak preporučene literature

The Museum of Broken Relationships – Modern Love in 203 everyday objects, by Olinka Vištica and Dražen Grubišić, ed. by Weidenfeld & Nicolson, 2017, Great Britain, ISBN (hardback) 978 1 4746 0549 6.
Luc Long & Mark Dion, Carnet de fouilles & Lab Book, ed. by Actes Sud & Musée Departamental Arles Antique / Luc Long, Carnet de fouilles, Sous la direction de David Djaoui, Actes Sud & Musée Departamental Arles Antique.
David Usborne, Foreword by Thomas Heatherwick, Objectivity, Thames & Hudson, London, UK, 2010.
Jonathan D. Lippincott, Large Scale – Fabricating Sculpture in the 1960s and 1970s, Princeton Architectural Press, New York, 2012.
Douglas Gunn, Roy Luckett & Josh Sims, Vintage Menswear – A Collection from The Vintage Showroom, 2017, Laurence King Publishing Ltd, London, UK.
Douglas Gunn & Roy Luckett, The Vintage Showroom – An Archive of Menswear, 2015, Laurence King Publishing Ltd, London, UK.
Contributors, Author Collective, 60. / Innovators shaping our creative future, Thames & Hudson Ltd, 2009, London, UK
Neil Spiller & Nic Clear, Educating Architects: How tomorrow's practitioners will learn today, Thames & Hudson, London, UK, 2014
Tristan Manco, Big Art Small Art, Thames & Hudson, London, UK, 2014
Rian Hughes, Ideas can be Dangerous, ed. by Fiell
Inna Alesina, Ellen Lupton, Exploring Materials – Creative Design for Everyday Objects, Princeton Architectural Press, New York, Maryland Institute College of Art, Baltimore, New York, 2010.
Klanten, Robert, Schulze, Floyd, SARAH ILLENBERGER, published by Gestalten, Berlin, 2011, ISBN 978-3-89955-385-7.
Llewellyn, Nigel, Williamson, Beth, + contributors, THE LONDON ART SCHOOLS: REFORMING THE ART WORLD, 1960 TO NOW, Tate Publishing, 2015, ISBN 978 1 84976 296 0.
McLellan, Todd, THINGS COME APART – A Teardown manual for modern living, ed. by Thames & Hudson, London, 2013, ISBN 978-0-500-51676-8.
Mia, Mini Miss, Yip, Penter, BAG DESIGN – A handbook for accessories designers, ed. by Fashionary International Ltd., 2016, ISBN 978-988-77108-0-6.
Müller, Bernard, Snoep, Jacomijn Nanette, VOUDOU/VOODOO – The Arbogast Collection, ed. by Éditions Loco/Marc Arbogast, Strasbourg, 2013, ISBN 978-2-919507-16-0.
Sudjic, Deyan, THE LANGUAGE OF THINGS – Understanding the world of desirable objects, ed. by W. W. Norton & Company, New York, 2009, ISBN 978-0-393-07081-1.
Abisuga-Oyekunle, O. A. & Fillis, I. R. (2017), The role of handicraft micro-enterprises as a catalyst for youth employment. Creative Industries Journal, 10:1, 59-74, DOI: 10.1080/17510694.2016.1247628
Aquino, E., Phillips, R., and Sung, H. (2012). Tourism, culture, and the creative industries: Reviving distressed neighbourhoods with arts-based community tourism. Tourism, Culture & Communication, 12(1), 5–18.
Bakas, F.E., Duxbury, N. & De Castro, V.T. (2018). ‘Creative tourism: Catalysing artisan entrepreneur networks in rural Portugal.’ International Journal of Entrepreneurial Behaviour & Research 24 (4), pp.731-752, https://doi.org/10.1108/IJEBR-03-2018-0177.
Banaji, S., Burn, A. & Buckingham, D. (2010). The rhetorics of creativity: a literature review. Creativity, Culture & Education.
Belfiore, E. (2002). Art as a means of alleviating social exclusion: does it really work? A critique of instrumental cultural policies and social impact in the UK. International Journal of Cultural Policy, 8(1), pp. 91-106.
Bessant, J. & Tidd, J. (2015). Innovation and entrepreneurship (3^rd ed). Wiley
Burry, Mark & Burry, Jane, Prototyping for Architects, Thames & Hudson Ltd., London, 2016
ClydeBan Business (2016). Business Plan QuickStart Guide: The Simplified Beginner’s Guide to Writing a Business Plan. ClydeBan Media
Colette, H. (2009). Women and the creative industries: exploring the popular appeal. Creative Industries Journal, 2:2, 143-160, DOI: 10.1386/cij.2.2.143/1
De Beukelaer, C. & O’Connor, J. (2017). The Creative Economy and the Development Agenda: The Use and Abuse of ‘Fast Policy’. In Polly Stupples & Katerina Teaiwa (eds.), Contemporary Perspectives on Art and International Development (pp. 27-47). Routledge.
Duxbury, N., Albino, S., & Carvalho, C. (orgs.) (2021), Creative Tourism: Cultural Resources, Entrepreneurship and Engaging Creative Travellers [forthcoming]. CAB International.
Duxbury, N. & Bakas, F.E. (2020). "Creative Tourism: A Humanistic Paradigm in Practice". In Shaping a humanistic perspective for the tourism industry, edited by Ernestina Giudici; Maria
Della Lucia; Daniela Pettinao. Book II, chapter 7,Italy: Routledge.
Finch, B. (2013). How to Write a Business Plan. Kogan Page
Flew, T. (2012). The Creative Industries. Culture and Policy. Sage.
Florida, R. (2002). The rise of the creative class... and how it’s transforming work, leisure, community and everyday life. Basic Books
Gouvea, R., Kapelianis, D., Montoya, M-J. R. & Vora, G. (2020). The creative economy, innovation and entrepreneurship: an empirical examination, Creative Industries Journal, DOI: 10.1080/17510694.2020.1744215
Kerrigan, S., McIntyre, P., Fulton, J. & Meany, M. (2020). The systemic relationship between creative failure and creative success in the creative industries, Creative Industries Journal, 13:1, 2-16, DOI: 10.1080/17510694.2019.1624134
Lee-Ross, D. & Lashley, C. (2009). Entrepreneurship and Small Business Management in the Hospitality Industry. Elsevier
Noyes E., Allen, I. E. & Parise, S. (2012). Innovation and entrepreneurial behaviour in the Popular Music industry. Creative Industries Journal, 5:1-2, 139-150, DOI: 10.1386/cij.5.1-2.139_1
Osterwalder, A. & Pigneur, Y. (2010). Business Model Generation: A Handbook for Visionaries, Game Changers, and Challengers. John Wiley & Sons
Richards, G. (2020). Designing creative places: The role of creative tourism. Annals of Tourism Research, 85.
Richards, G. (2010). Increasing the attractiveness of places through cultural resources. Tourism, Culture & Communication, 10, 47–58.
Cerneviciute, Jurate & Strazdas, Rolandas. (2018). Teamwork management in Creative industries: factors influencing productivity. Entrepreneurship and Sustainability Issues. 6. 503-516
Dümcke, C (2015). New Business Models in the Cultural and Creative Sectors (CCSs).
European Expert Network on Culture
Koleva, P. (2021), Cross-sectoral cooperation and innovation within Creative and Cultural Industries – practices, opportunities and policies within the area of the Northern Dimension Partnership on Culture, Northern Dimension Partnership on Culture (NDPC)

Министерство на културата на Република България (2019), Стратегия за развитие на българскиата култура (2019-2029), Проект
Кабаков, И. (2004), Мениджмънт и правна инфраструктура на културата, София: Сиела, ISBN 9549064298
Кабаков, И. (2017), Интегрирано управление на културата, София: УИ „Св. Клиемтн Охридски“, ISBN 9789540743127
Колева, П.Г. (2013), Иновационните практики като фактор за стратегическо развитие на организации в сектор „Култура“, София: Интеркултута Консулт
Стоянов, И. (2018), Място на творческите индустрии в областните стратегии за развитие — проблеми и възможности, Велико Търново: ВТУ „Св.Св. Кирил и Методйй“, Годишник на департамент „Администрация и управление”, т. 3
Борисова, В. (2017), Бизнес с интелектуална собственост в творческите индустрии, София:УНСС, ISBN 9786192320034
Наръчник „Ролята на местните власти за насърчаване на креативните индустрии“ (2016), София: Фондация „Каузи“
Проект „Дигитална култура за регионално сближаване“, https://www.digital-culture.eu/bg
Дракър, П. (2010), Практика на мениджмънта, София: Класика и стил, ISBN 9549964167
Дракър, П. (2002), Ефективното управление, София: Класика и стил, ISBN 9549964167
Ламиман, Ж. (2003). Успешната иновация, София: Класика и стил
Бърд, Д (2012), Директен и дигитален маркетинг на здравия разум, София: Locus, ISBN 9789547831841
Тотева, М (2019), Функции на дигитализацията при комуникация 4.0, Сп. „Реторика и комуникации“, брой 39
Тодоров, П., (2008), Промени в пазара на електронните медии в условията на цифровизация, електронно издание „Медии и обществени комуникации“, бр. 1, декември

AICEP (2020). Guia de apoio às Indústrias Culturais e Criativas [brief information on the available finantial programmes and support mechanisms]. Available at: https://portugalglobal.pt/PT/ComprarPortugal/Fileiras/industrias-culturais-criativas/Paginas/industrias-culturais-criativas.aspx
Amaral, N. (2019). Impacto: como comunicar em público. Arena Editora
Carvalho, J. M. (2016). Inovação e Empreendedorismo (2ª ed). Vida económica
Duxbury, N., Fortuna, C., Bandeirinha, J. A. & Peixoto, P. (2012). Em torno da cidade criativa. Revista Crítica de Ciências Sociais, 99, pp. 5-8
Faustino, P. (2014). Indústrias Criativas, Media e Clusters. Media XXI. ISBN: 9789897290572
Fundação Serralves (2008). Estudo Macroeconómico para o desenvolvimento de um Cluster de Indústrias Criativas na região do Norte. Porto: Fundação Serralves.
Mateus, A. (Coord.) (2010). O Sector cultural e Criativo em Portugal. Estudo para o Ministério da Cultura. Augusto Mateus & Associados.
Mateus, A. (Coord.) (2013). A cultura e a criatividade na internacionalização da economia portuguesa. Estudo para o Gabinete de Estratégia, Planeamento e Avaliação Culturais da Secretaria de Estado da Cultura. Augusto Mateus & Associados.
Quintela, P. & Ferreira, C. (2018). Indústrias culturais e criativas em Portugal: um balanço crítico de uma nova ‘agenda’ para as políticas públicas no início deste milénio. Revista Todas as Artes, 1(1), pp. 89-111, DOI: 10.21747/21843805/tav1n1a6
Saraiva, J. M. (2015). Empreendedorismo. Do conceito à aplicação, da ideia ao negócio, da tecnologia ao valor (3ª ed). Imprensa da Universidade
Sarkar, S. (2014). Empreendedorismo e Inovação (3ª ed). Escolar Editora.

Milena Dragićević Šešić, Sanjin Dragojević (2005). Menadžment umetnosti u turbulentnim okolnostima. ISBN: 953-222-282-0
Dragićević-Šešić, M. (2012) Ethical dilemmas in cultural policies: conceptualising new managerial practices in new democracies. Zbornik radova Fakulteta dramskih umetnosti, str. 69-94
Dimitrije Vujadinović (2005). Umetnost i autosko pravo. ISBN: 978-86-84159-25-9